Posle uspešno zalepljene kobilice, mogli smo da pređemo na lepljenje uzdužnica. Da bi smanjili deformacije kostura, i izbegli mogućnost poremećaja postignute geometrije, uzdužnice ćemo skidati i lepiti jednu po jednu, nikako sve odjednom. Najjednostavniji su delovi uzdužnica bliže krmi – jednoslojne su i uglavnom blago zakrivljene samo u jednoj ravni. Uzdužnice bliže pramcu su napravljene od dva sloja šperploče međusobno slepljene epoksijem:

Raspored radova je poznta: skidanje uzdužnice, nanošenje prajmera na sve površine koje se spajaju, potom nanošenje epoksija ugušćenog 406-icom kao lepak, vraćanje uzdužnice i fiksiranje vijcima, pravilno popunjavanje ivica spojeva i delova gde su ostale rupe i uklanjanje viška epoksija špahlom i krpom…

Na površine elemenata višeslojnih prednjih uzdužnica koji se međusobno spajaju se epoksi nanosi nazubljenom špahlom:

Da bi ispratili projektovano zakrivljenje uzdužnice, i da bi se svi slojevi pravilno držali dok epoksi ne očvrsne, na zakrivljenije delove smo postavljali “podlošku” od otpadnog špera koju smo odvajali parčićima najlona, ona je davala dodatni oslonac vijcima koji drže spoj:

Kada očvrsnu spojevi uzdužnica i rebara, prelazimo na lepljenje oplate. U pramčanoj pregradi će nam oplata smanjiti mogućnost pristupa površinama radi kasnijeg finalnog epoksiranja, zato smo samu pregradu i ostale elemente pre postavljanja oplate namazali sa tri sloja epoksija, sa dodatim belim tonerom radi lakšeg praćenja pokrivenosti slojeva:

Ceo dan smo skidali, lepili i vraćali uzdužnice, knik i šir, kada i ovi spojevi očvrsnu trup će biti spreman za postavljanje prvog sloja oplate: