Table špera za oplatu se po planu seku na poziciji. U projektu je tačno definisan oblik svih elemenata oplate, kao i raspored sečenja iz tabli da bi se smanjio otpad. Sleduje nam krojenje i uklapanje elemenata oplate, kao i “mučenje” šperploče da bi prihvatila oblik trupa.

Pre toga treba izvaditi šrafove iz uzdužnica i “malo” šmirglati…

Trebalo je iskoristiti priliku i očistiti od viška epoksija sve delove kojima će kasnije, kada se postavi oplata, biti mnogo teže prići:

Pojačanje je ovog puta bilo potpuno, ne samo u ljudstvu, nego i u tehnici. Nekoliko sjajnih FESTO alata nam je zaista olakšalo posao, pa je i ovakvo šmirglanje prolazilo bez mnogo muke:

Ovom malo drugačijom vibracionom brusilicom smo poskidali sve ćoškove i ivice rebara koje su ostale da vire i odbijaju oplatu. Pažnja je potrebna da se ne naprave “rupe” na rebrima koje bi kasnije povukle oplatu i napravile talase i na finalnom sloju, a dugačka radna površina ove brusilice značajno olakšava rad:

Čišćenje lepljenih površina i sređivanje ivica je potrajalo…

Ali svaka, pa i najmanja nepravilnost koju bi sada ostavili neobrađenu, bi nam zadala mnogo više muke kasnije u sređivanju oplate. Obrađene su sve uzdužnice i rebra, a provere su vršene prislanjanjem oplate. Na kraju je pirpremljen i pramac:

U međuvremenu, inžinjerski deo ekipe se pozabavio prenošenjem dimenzija elemenata oplate na table špera: lenjir, metar, papir i olovka, pa lagano:

Prenošenje mera sa šest ruku: dugačka lajsna 6mm špera je odlično poslužila za precrtavanje krivih linija:

Dobra ubodna testera nam je značajno olakšala posao:

Naravno, prvo smo počeli sa najtežim delom oplate: pramcem. Da proverimo kako će se 6mm (t)okume šper saviti na željeni oblik. Evo me prvi put “na brodu”:

Međutim, malo smo požurili prvi put: premalo vijaka za učvršćenje u elemente kostura, neravnomerno natezanje table špera, brzopletost i nestrpljenje su ubrzo pokazali da nema mesta žurbi. Tabla špera nam je pukla na pola pokušaja da je savijemo u oblik koji treba da zatvori na pramcu:

Ništa strašno. Iskoristićemo je kao šablon za nove elemente, i u sledećem pokušaju pristupiti mnogo ozbiljnije. Precrtali smo oblik na novu tablu špera:

Preneli pozicije rebara koje smo “pokupili” na neuspešnoj probi:

Pa zatim sve elemente pažljivo isekli:

Čak su i mene pustili da malo vozim ovu fenomenalnu spravicu, koja kroz šper prolazi kao kroz puter, a kontroliše se sa dva prsta bukvalno. I uspeo sam da ništa strašno ne zabrljam… bez alata nema ni zanata:

Sledeće savijanje je prošlo bez problema. Pažljivo i postepeno smo  opterećivali šper ploču, fiksirajući je na tačno određenim mestima po redu, ne preskačući nijednu poziciju za vijak. Presudno se pokazao i ravnomerni pritisak ljudske stege od 100kg: Velja se poneo shodno težini zadatka i ravnomerno pritisnuo tablu uz kostur:

Kad smo sve elemente isekli i naslagali, kostur Yastoga je dobio i prvi sloj “ljušture”:

Usledilo je fino štelovanje spojeva:

Dorađivanje po potrebi tračnom brusilicom:

Tek kada smo se uverili da svaki deo leže bez problema na svoje mesto počeli smo sa lepljenjem. Od krme ka pramcu, na table oplate je prectana pozicija kostura odozdo, pa su te površine namazane prajmerom, kao i sam kostur na mestima gde prijanja oplata. Zatim je nanet epoksi sa puniocem 406, pa smo počeli sa polaganjem:

Sada već po pravilu, i drage goste smo uposlili. Ostali članovi dinastije Kalajdžić su takođe morali malo da se umažu u epoksi, jednostavno nam je zafalilo ruku za pritiskanje špera:

Nanošenje epoksija sa puniocem na delove kostura uopšte nije udobno iz ove pozicije. Razmak između uzdužnica i rebara je prilično tesan, ne može se čovek ni okrenuti, ali je neke delove nemoguće dohvatiti drugačije. Umazao sam ne samo garderobu koja je ionako odvojena za rad, ovog puta je epoksija bilo i po nosu, ušima, glavi …

Lepljenje oplate samo sa čela spojeva nije dovoljno. Da bi se postilga pravilna strukturna čvrstoća, sve spojeve je potrebno “filetirati” – naneti epoksi zaobljenim štapićem tako da ostane u formi koja omogućava pravilno prenošenje opterećenja sa površine na kostur.

Fileti se obično “prave” kada se okrene trup, ali je priprema za filetiranje pravo mučenje, jer je potrebno ošmirglati sve ostatke istisnutog eposkija od spajanja. Rešenje je filetiranje odmah po spajanju, dok je epoksi svež, i ako su spojevi uopšte dostupni. Srećom je Yastog dovoljno dubok da je u trup na pozicioneru moguće ući i kada je oplata na mestu. Ovako izgleda istisnut epoksi na spojevima:

Epoksi se dodaje na mestima na kojima ga nema dovoljno za pravilan filet, pa se potom filet oblikuje zaobljenim štapićem:

Novr količine se u filet dadaju štapićem, što ide baš sporo. Smislili smo mnogo efikasniju “foru” - iz tube najjeftinijeg silikona istisnemo sav silikon, i dobro je operemo, pa je napunimo ugušćenim epoksijem koji istiskujemo na potrebna mesta pištoljem. Lako i jednostavno…

Rad iz ove pozicije je prilično neudoban. Sedimo na kutijama za alat, a manevrisanje nam dodatno otežavaju rasponke rebara koje se skidaju tek kada se trup skine sa pozicionera… Ali i to je bolje od šmirglanja…

Posle štapića i filetiranja, na red dolazi špahlica za čišćenje viška materijala, pa krpica kojom se i poslednji višak skida do samog fileta. Ovakvo čišćenje će veoma ubrzati kasnije pripreme za finalno epoksiranje trupa iznutra. Posle ovoga je dovoljno samo nagrubeti filet šmirglom 80:

Dokaz dobro postavljene oplate – ravnjača pokazuje da nema rupa ni talasa: