Ukrojeni su i postavljeni srednji elementi prvog sloja oplate dna, a ja sam stigao baš na vreme za najnezgodniji i najpipaviji posao: postavljanje pramčane oplate:

Prvo su izvršene probe “na suvo” – svaki element je ponovo isproban da bi se otklonilo svako preklapanje, i napravio precizan raspored pritezanja vijaka, kako bi šperka uhvatila željeni oblik pravilno se natežući, bez rizika od pucanja. Potom su “prajmerisane” sve površine spajanja: na rebrima, kobilici i uzdužnicama, i na oplati, pa je na rebra i uzdužnice nanet epoksi sa puniocem 406 za lepljenje :

Zatim počinjemo sa natezanjam špera. Fiksiranje vijcima počinje duž kobilice, potrebno ih je stegnuti na razmaku od 10-ak cm, kako bi se sprečilo uvijanje elementa:

Pažljivim doziranjem pritiska, i pravilnim rasporedom pritezanja vijaka, polako savijamo iskorjenu šperku u željenu poziciju:

Poslednji pogled kroz kostur, završeno je filetiranje spojeva rebara i uzdužnica sa oplatom, očišćen je višak epoksija oko fileta, sledi lepljenje leve oplate:

U pramčanom boksu je fiksirano i dno pregrade za sidrenjak. Zakošena pregrada preseca boks po dubini, praveći prekid iznad vodene linije čime omogućava otvaranje rupe za odliv vode:

Sve površine u ovoj “komori” su tretirane sa dva ili tri sloja epoksija pre polaganja oplate. Po zatvaranju pramčane oplate više neće biti dostupni za tretiranje epoksijem.

Fiksiranje table i sa druge strane počinje od kobilice:

Poslednje se fiksira sam kraj pramčane oplate, uz pramac, kada su spojevi uz sva rebra obezbeđeni:

Na početku ploče, fiksiranje je urađeno preko “paknova” kako bi se sila prenela na veću površinu, i sprečila pojava talasa na spoju dve oplate, zbog različitih napona duž ploča:

Filetiranje je završeno i sa druge strane, pedantno i uredno i pored neudobne pozicije za rad:

Oblik trupa se već nazire sa pramca, slede oplate bokova: